SREDIŠNJE TEME

  • No tags.

Problemi stanara u zgradi na adresi Aleja Maršala Tita 33

Stanari zgrade u Aleji Maršala Tita 33 iako od malih penzija uredno izmiruju zakup već godinama muku muče sa uslovima života u zgradi gde prokišnjava krov, gde njih stotinjak koristi samo jedan ulaz dok je drugi još za vreme epidemije zatvoren.

Na jučerašnji zbor pozvali su direktore PIO fonda i Gerontološkog centra ali se osim medija niko od njih nije pojavio.

Jedna od stanarki Milica Medić nam se obratila da joj pomognemo. Ona u ovoj zgradi živi na petom spratu a stan joj na više mesta prokišnjava, kaže ispred Udruženja Solidarnost Miki Olajoš Nađ dodajući da Milici voda kaplje pored bojlera dok joj je kanta vode uvek na prozoru.

Majstori su dolazili, pogledali, snimili telefonom i otišli a mi nemamo uslove za život, kaže nam Milica Medić.

Iako davalac usluga zakupcima mora da omogući i usluge poput pomoći u kući, negu, pranje veša, ručkove kao i da izvrši popravke ukoliko za njima ima potrebe  oni ne dobijaju ništa. Ipak stanarinu koja je za 37 kvadrata povećana na 5500 dinara moraju uredno da plaćaju jer ima, kako kažu, ukoliko ne plate dve kirije stiže nalog za iseljenje.

Imam penziju 27.000 dinara a kada sve poplaćam ostane mi 3000 dinara za život, kaže jedna stanarka dodajući da se pre svega oseća poniženo. Od naših kirija ova zgrada mesečno ima prihod od 500.000 dinara pa zar od toga ne mogu da se poprave roletne i krov. Mi nismo čak ni građani drugog reda.

U nameri da zatraže da neko ispoštuje njihova prava stanari će organizovati skupštinu stanara a potom formirati komisiju i otići zajedno kod direktora Gerentološkog i PIO fonda.

Ovde živim 10 godina i mogu da kažem da smo po ugovoru do korone imali sve a nakon korone ništa. Povećali su nam kiriju ali iz ugovora oni ne poštuju ništa. Od kuhinje ne možemo dobiti ništa a ni usluge frizera i pedikira više nam nisu dostupne, kaže Gordana Mihajlović dodajući da komisija ne proverava “stanare” jer kako kaže u zgradi su živeli i oni koji u Crnoj Gori imaju nekretnine.

Meni nije ispod časti što ovde živim ali mi smo degradirani i gledaju nas kao da smo najgori  socijalni slučajevi. Ja sam lično tražila da me primi gradonačelnik. Primila me je njegova pomoćnica ali niko do danas nije ništa rešio, kaže Gordana.

Iz Udruženja Solidarnost ističu da ljudi koji koji žive u ovoj zgradi primaju male penzije pa se iz tog razloga državni organi prema njima moraju odnositi sa više osetljivosti.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *