Mi, nastavnici u obustavi Tehničke škole “Ivan Sarić” (otprilike činimo 15% nastavnog osoblja), obraćamo se široj javnosti u želji da se naš glas čuje.
Nastavu smo obustavili 10. februara kao čin podrške studentskim zahtevima. Ni u jednom trenutku nismo vršili pritisak ni na koga, nismo se nigde oglašavali. Svakog radnog dana boravimo u zbornici Škole, neki od nas sprovode razne aktivnosti i konsultacije sa učenicima. Poneko od kolega nas je podsmešljivo prokomentarisao, poneko je pitao kako smo, neki su bili veoma neprijatni u učionicama, komentarišući nas na razne načine. Nakon tri nedelje obustave, direktor se odazvao našem pozivu, bio je na našem sastanku, vodili smo razgovor koji je dokazao da smo na suprotnim stranama i da se svako drži svoje retorike, stavova i manira.
Prošle nedelje smo poslali dopis direktoru sa molbom da sazove sednicu Nastavničkog veća, gde bi tema bila bezbednost učenika i nastavnika. Činjenica je da je među “crnokapuljašima” koji su neko vreme stajali ispred Ekonomskog fakulteta (14. marta) bilo naših bivših i sadašnjih učenika. Činjenica je da su na Novom Beogradu izbušene gume na automobilima profesora. Činjenica je da je na protestu u Beogradu, 15. marta, protiv mirnog naroda upotrebljeno neko sredstvo koje škodi ljudskom zdravlju (i kojom prilikom je zdravstvene tegobe osetila i jedna naša koleginica iz škole, zbog čega je na bolovanju). Sve ovo i još mnogo toga navelo nas je da apelujemo na direktora da odreaguje, da se negde u širem sastavu sretnemo i govorimo o bezbednosti, za koju smatramo da svakog trenutka može biti ugrožena, bilo naših učenika, bilo nas samih.
Njegov odgovor je stigao brzo. Pisan kulturnim, hladnim i distanciranim jezikom, nije odgovorio nikakvom empatijom. Poziva se na zakone, pravilnike i poslovnike. Poziva nas na dijalog i na povratak u učionicu. Naglašava da je odgovoran za naše zdravlje i bezbednost samo dok smo u školi, za sve ostalo je odgovorna policija.
Šta očekujemo da ćemo postići ovim dopisom? Očekujemo podršku javnosti, razumevanje da je naš stav i naše delanje mirna i dosledna borba za bolji sistem obrazovanja. Mi nemamo kapacitete za galamu, nismo navikli da se krijemo iza paragrafa, ne umemo drsko i oštro. Nas je rad sa vašom (i našom) decom navikao na diplomatiju, odmerenost, promišljenost, blagost, plemenite namere. Šira javnost su porodice naših učenika. Ako bilo ko od vas ima ideju, kako nastaviti dalje, kome se obratiti, kome pisati, na domaćem terenu ili na međunarodnom nivou, dajte savet, pomozite. Jer, vodi se prljav medijski rat, i mi ne možemo ostati nemi i tihi, povučeni i pristojni.
U želji da se stanje u državi što pre normalizuje, i da nas školsko zvono što pre vrati na teren borbe za veće znanje i bolje ocene naših učenika, piše u saoštenju nastavnika u obustavi Tehničke škole “Ivan Sarić” koje smo preneli u celosti.
Наставници који су у обустави НЕ РАДЕ, прекршили су Устав Републике Србије члан 71,Закон о штрајку просветних радника, искориштавају малолетнике у политичке сврхе, „друже“ се по зборницама у паузама перформанса по граду,глуме неку анархију, хоће плату и хоће подршку. За шта земљаци? Заборавили сте шта вам је посао? Треба да вас је срамота деце коју сте требали учити и њихових родитеља. Не плаћате ви њих, него они вас.
Živiš u kamenom doby, sorry Fred.
Podrska plemenitim i pozrtvovanim profesorima. Ovaj u prethodnom komentaru sto citira zakon, zaboravio je da citira taj isti Ustav onima na vlasti koji ga krse svakodnevno i kao posledicu tog krsenja imamo, samo u Novom Sadu, mnogobrojne poginule. Vlast zaboravlja da se zakon odnosi i na njih.
Znate kada će nam biti bolje? Tada kada se svi do jednog partijski uhlebljenici odstrane. Poßta, škole, obdaništa, gerontološki, bolnica, itd. Svi u istom kalupu oblikovani: bezdušni, bezosećajni, despoti, samoživi.