Zoološki vrt Palić obeležio je u subotu, 31. maja 75 godina rada.
Za prvih 75 godina , od 31. maja 1950., ZOO vrt prešao je dugačak put, od prvobitne neke vrste menažerije do izložbe životinja na malim neadekvatnim prostorima pa sve do prostora koji možete videti danas, rekla je Sonja Mandić, direktorica Zoo vrta.
Prednost Zoološkog vrta jeste što se nalazi na zaštićenom području prirode sa konceptom da svaka volijera bude oivičena barijerama dok je od 2011. godine poseban akcenat stavljen na propise koji su stupili na snagu a odnose se na opremu prostora za životinje, kaže još Mandić i dodaje da se nada da će šimpanza ipak dočekati adekvatan prostor jer već 45 godina živi u neadekvatnom.
Zaključićemo da od svega navedenog Zoološki vrt ima neki prostor, uređen cvećem i drvećem i par volijera koje su uglavnom prazne kao i da se za 75 godina vratio na prvobitno stanje na izložbu životinja u lošem stanju koje se nalaze u više nego neadekvatnim uslovima.
Ipak menadžment ovog vrta i njegova prva žena, kako ju je nazvala jedna naša „koleginica“ akcenat stavlja na prekogranični projekat sa Zoološkim vrtom iz Osijeka u okviru kojeg će Zoološki vrt biti obogaćen još jednim igralištem za decu a novca će se valjda naći i da adekvatan dom dobiju primati. Sreći nikad kraja i uspeh prve dame Zoo vrta je ogroman, bar što se nje same tiče, jer je Zoološki vrt počeo da koristi potencijal međunarodnih projekata jer bez dodatne finansijske injekcije nema razvoja.
Može se reći da Zoološki vrt nema šta da slavi i da je ova godišnjica trebala da bude obeležena kao još jedna godina ili pomen na sve ne nekada srećne životinje, koje su u istim tim kavezima, pre više decenija negovale svoje mladunce i ostale upamćene na starim slikama koje čuvamo u albumima.
Da li jedan Zoološki vrt treba da bazira poslovanje na predavanjima gde će se deci držati časovi „Čuvara prirode“ u improvizovanoj učionici gde će moći da maze dlaku zebre koja je uginula, ili vide lobanju neke druge uginule životinje a ne da na primer mini busom prolaze kroz pravi Zoološki vrt i gledaju žive, srećne i pre svega site i zdrave životinje.
Prva dama Zoološkog vrta zaboravila je da istakne koliko je zaposlenih u Zoološkom vrtu koji na posao ne dolaze, koliko je onih koji brinu o životinjama kao i koliko je onih koji ih leče odnosno da istakne njihovu stručnost.
Da li je to poslovna tajna ili informacija koju građani nemaju pravo da znaju? Nismo imali priliku da čujemo prihode samog Zoološkog vrta i verujemo da nisu dovoljni ali svakako mislimo da je Zoološki vrt zadnjih 30 godina postao nešto čime se ne možemo ponositi.
Setite se da je osamdesetih godina proškog veka Zoološki vrt na Paliću bio po svojoj lepoti i bogatstvu drugi u Evropi a danas na mapi Zoo vrtova i ne postoji.
Možda je tako i bolje jer kada jedna direktorica ili prva žena ovog „Avantura parka kroz travu i nisko rastinje“ kaže da je Zoološkom vrtu problem zbrinuti egzotične životinje koje su zaplenjene na carini, iako pored Beo zoo vrta ima direktan ugovor sa Ministarstvom za zaštitu životne sredine da se bavi prihvatom zaštićenih vrsta, ne moramo da pitamo zašto danas onda u Zoo vrtu nemamo slona, foke, žirafu…
I pored sve veće svesti građana koji donose povređene životinje adekvatnih uslova, gore navedenog prostora a i stručnog kadra nema.
Zoološki vrt, da se ne lažemo, postao je ustanova za uhlebljavanje stranačkog kadra koji danas „otimajući“ od životinja koja naša deca gledaju u katastrofanom stanju u kavezima sede u svojim kućama i ne dolaze na posao.
Zoološki vrt je hteli da to priznamo ili ne svoj ciklus postojanja, na žalost, zatvorio bar dok ne dođu neka bolja vremena.
Nama ostaje da kad nas nešto i natera da posetimo Palić odemo do blagajne i umesto kupljene karte ostavimo džak hrane. Da bar životinje ne budu gladne!!!
Jedna vrlo bitna stavka, za menadžment ove ustanove , u obeležavanju ovog jubileja je da je kroz program edukacije prošlo 18.000 dece osnovnoškolskog uzrasta, kao i da je za njih jedna koleginica pripremila čak 60 nastavnih jedinica, da se opet ne vraćam na maženje zebrine dlake, gledanje lobanja i slušanje šištećih buba.
Na stanje u Zoološkom vrtu malo ko reaguje ali moramo biti svesni da je naš odnos prema životinjama naš odnos prema svemu.
Još jedan od zaključaka je da baš i nemamo čemu dobrom da se nadamo.
Jednostavno nemamo!
