Da li veruješ meni ili misliš svojom glavom?

Da li veruješ meni ili misliš svojom glavom?

I dok Dijana Hrka već 11. dan štrajkuje glađu jer odgovornih za smrt njenog deteta i još 15 osoba, stradalo pod nadstrešnicom nema, u Subotici je najveća senzacija napad na slobodnu reč i nezavisno novinarstvo. Kada se to desilo i zašto još ne znamo ali izvesno je da se napad dogodio nakon završenog protestnog skupa kada su građani blokirali raskrsnicu kod Nove opštine. „Da li veruješ meni ili misliš svojom glavom“ je rečenica koja mi se provlači kroz misli dok pišem ovaj tekst jer iako smo kao redakcija na skupu bili a i na istom ostali do kraja, napada, bar…
Read More
Srbija – zemlja tuge

Srbija – zemlja tuge

Pisala sam davno, pre više od 10 godina, u jednom od svojih tekstova da je Srbija pandemonijum ili u blagom prevodu „mesto paklenih muka“. Hram posvećenem demonima u kojem se zarad malo moći i novca sjatilo „i kuso i repato“ da naprave ono što je Srbija danas.  Zemlja tuge. Zemlja bola, plača majki, korupcije, kriminala i nastranosti. Juče sam stojeći ispred zdanja u Novom Sadu, koje oslikava svu trulež ovog sistema zapazila jedno. Da smo žrtve svi. Ovako ili onako. Majka Dijana Hrka danas je počela štrajk glađu, simbolično ispred Bajazitovog šatora, sa nadom da će se oni koji su…
Read More
Da nam je više „Halida“

Da nam je više „Halida“

Halida Bešlića prvi put sam čula u numeri „Da zna zora“ koju je otpevao davne 1989. godine sa Željkom Bebekom. Ja sam tada tek kreirala svoj neki kao nazovi „muzički“ ukus a onda su došle i devedesete kada su dobre pesme zamenjene „hitovima“ je.a.a Marije Milošević i njenim drugaricama. Naravno sve je to producirao Željko Mitrović,  koji baš od tih devedesetih kontaminira kako estradno tako i ovo naše nebo... Ipak, danas ne o njemu. Nema smisla a i bilo bi vređanje jer danas pišem o velikom čoveku. Zašto velikom? Zato što je živeći skromnim životom sa željom da pomogne svima…
Read More
Za moju Dragicu

Za moju Dragicu

Izgubila sam je pre 20 godina a kao da je otišla juče. Moja baka. Moja Dragijana. Moja Dragojla. Moj najbolji prijatelj. Imala je svega pet razreda osnovne škole ali bila je pametnija od svih ovih danas učenih. Imala je smisao za humor i  pogled u kojem se sve videlo. Mislila sam, dok je nisam izgubila, da su ljudi koji napune sedamdeset mladi a danas ne mislim ništa. Osim što je se setim. Svaki dan. Setim se kako me je zvala jedno veče sva uplašena da dođem do nje jer je počeo rat a to je zaključila gledajući njen mali crno…
Read More
Odakle ste vi gospođo?

Odakle ste vi gospođo?

Odakle ste vi gospođo? Ja sam iz pi.ke mater’ne, reče babac kao iz topa, na današnjoj paradi. Kada sam bolje pogledala videh da je "babac" koji je pobegao od vangle sa ajvarom za Beograd, na paradu, odbornica Skupštine grada Subotica Ljubica Oravec kao i da je pi.ka mater’na – Bajmok. Odbornica grada uspela je još da doda da je iz Srbije kao i da je voditeljka protiv Srbije i da ode na svoje mesto. Toliko sam ja danas pogledala od parade a ostalo je predsedniku saopštio VBA pa je on umesto njih saopštio nama. Kroz vrata je prošlo tačno 47391…
Read More
Nema teških pomirenja. Ima samo kratkih rezova!

Nema teških pomirenja. Ima samo kratkih rezova!

Vašem detetu potrebna je operacija. Zbog greške lekara ne jedna nego četiri. I nije to bilo gde nego na srcu. I košta mnogo. To je srce koje vole i  majke koje stoje na trgu danas, za posao ili sendvič... Koje su osluškivale srce svog deteta devet meseci i ne smeju ni da pomisle da će se možda tommalom srcu nešto i dogoditi. Mom srcu jeste. U tom trenutku dala bih svoje bez razmišljanja, dala bih sve ali ne i ponos. Moje srce bilo je hrabro od početka pa zar ja da nju osramotim. Nikada! Operisana je u Turskoj. 36 sati…
Read More
Kada se setim : „Gospodine Pinter čini mi se da vam je gost pijan“

Kada se setim : „Gospodine Pinter čini mi se da vam je gost pijan“

Sećam se emisije koju je nekada na jednoj našoj lokalnoj televiziji vodio Jožef Pinter. Uključenja gledalaca moguća a gost pijan, što bi rekli k’o morka. Javila se gledateljka i onako prefinjeno kako to umeju samo Subotičanke rekla: „Gospodine Pinter čini mi se da vam je pijan“. Pijan je bio gradski arhitekta i onako „pošteno nacirkan“ dami odgovorio „Gospođo ja ću se otrezniti a vi ćete...“. Nije završio rečenicu jer je sve stalo a Pinter je došao do kraja, mislim emisije. I sad ono ne znam zašto sam ovaj deo napisala ali sam se uvek  jednako smejala kao i pre više…
Read More
„Penjanje po stolovima“ danas više vredi od uspona na Mont Everest

„Penjanje po stolovima“ danas više vredi od uspona na Mont Everest

Iso Planić predavao mi je, nekada davno, geografiju. I ne samo to. Vodio je nas učenike tada Građevinske škole gotovo svakog vikenda  u duge šetnje noću oko Palićkog jezera, na ekskurzije, planinarenja. Bio nam je drug, učitelj i roditelj, kada je to trebalo. Blag i uvek dobro raspoložen. Onda sam o njemu pisala, sa njim pričala  u svojim emisijama o njegovim planinarskim uspesima, od uspona na Mont Everest i druge planinske vrhove, kao i o uspesima sada već Politehničke škole gde je na mestu direktora bio od 2009. godine, Sve do ove 2025. godine, kada se na prijemu povodom početka…
Read More
Težak posao za studente a da se ne sapletu o podršku neke propale opozicione partije ili zalutalog Vučićevog kuma

Težak posao za studente a da se ne sapletu o podršku neke propale opozicione partije ili zalutalog Vučićevog kuma

Eko straža uputila je apel opoziciji da se povuče sa narednih parlamentarnih izbora u korist studentske liste, jer kako navode studentski protesti obeležili su prethodne mesece i doneli ne samo tračak, već i snažno svetlo nade da Srbija ne samo može da promeni vlast već i sam sistem. Nekako suviše lako i suviše jednostavno i ajde da kažemo da je Simišić u pravu ali kako doći do cilja kad od ujedinjene opozicije, studenata, zborova danas je gotovo nemoguće napraviti kompaktnu masu. Zašto? Zašto u ime studenata danas govori Simišić sakupljajući potpise, kako bi ih predao, valjda opoziciji, dok liste koja…
Read More
Crveni, istrošeni tepih oslikava svu bedu ovogodišnjeg FEF-a

Crveni, istrošeni tepih oslikava svu bedu ovogodišnjeg FEF-a

Sva beda crvenog istrošenog tepiha na Letnjoj pozornici, videla se juče na otvaranju 32. Festivala evropskog filma na Paliću. Na vratima su, one koji su ipak došli, dočekivale devojke obučene kako bi rekli „kežual“ dok je nekada sve prštalo od glamura. Publike malo, filmovi loši a organizacija traljava. Sa malo novca može se napraviti dobar festival ali ovoga puta na festivalu izgleda nije bilo ni novca, ni duha. Letnja pozornica sinoć je prikazala svu bedu , neukus i nekulturu vlasti koja je dopustila da se događaj poput ovog sroza na nivo vašara. Negde sam odahnula videvši da me iza blagajne…
Read More